Novac i valuta su izrazi koji se jednako koriste kad je riječ o plaćanju, zaradi, ekonomiji… Ali, jeste li se ikada zapitali šta one znače i da li ih koristite na pravi način?  Postoje teorije koje kažu da je novac nematerijalni koncept, dok je valuta fizički opipljiva manifestacija tog nematerijalnog koncepta – novca.

Prema toj teoriji, novac se ne može dodirnuti dok je valuta novčić, novčanica, predmet ili fizički prikaz koji je predstavljen u obliku novca. Osnovni oblik novca su brojevi dok su osnovni oblik valute papirne novčanice, kovanice ili u današnje vrijeme kartice.

Šta je novac?

Novac nema uvijek vrijednost, bilo da je predstavljen kao školjka, metalni novčić, komad papira ili kao niz kodova. Vrijednost novca zavisi od značaja koji mu ljudi pridaju kao sredstvu zamjene, mjernoj jedinici, kao i skladištu sopstvenog bogatstva.

Novac ljudima omogućava da indirektno trguju robom i uslugama, pomaže kod komuniciranja cijene i vrijednosti dobara i omogućava pojedincima da pohrane svoje bogatstvo.  Danas je novac društveno prihvaćen standard po kome se cijene stvari i uz koji se prima plaćanje. Međutim, upotreba i oblik novca su evoluirali kroz istoriju.

Evo i kako.

Od trampe do valute

Novac je dio čovječanstva posljednjih pet hiljada godina u raznim oblicima. Istoričari se slažu u mišljenju da je ranije korišten sistem razmjene odnosno trampa koja je bila direktna trgovina robom i uslugama.  Na primjer, seljak bi ranije mogao zamijeniti snop žita za cipele od obućara, ali ovakve vrste razmjene iziskivale su određeno vrijeme.

Vrsta valute se polako razvijala tokom vijekova i uključivala je predmete sa kojima se može lako trgovati kao što su životinjske kože, so i oružje. Roba sa kojom se trgovalo služila je kao sredstvo razmjene  iako se o samoj vrijednosti ovih stavki moglo pregovarati u velikoj većini slučajeva.  Takav sistem trgovine raširio se po cijelom svijetu, a u nekim dijelovima još uvijek opstaje.

Jedno od najvećih postignuća uvođenja novca bila je povećana brzina kojom se obavljao određeni posao, bilo da je u pitanju izgradnja doma ili ubijanje mamuta, na primjer.

Početkom avgusta 2021. godine kineski arheolozi sa Državnog univerziteta u Džengdžeou objavili su otkriće najstarijeg poznatog mjesta gdje su se kovali novčići.  Riječ je Guanzhuangu u provinciji Henan u Kini gdje je bila prva kovnica novca, negdje oko 640 p.n.e.

Prva zvanična valuta je iskovana

U međuvremenu, nešto zapadnije, 600 godine p.n.e. izmišljen je metalni novac kada je Lidijin kralj Alijat počeo da kuje ono za šta se vjeruje da je prva zvanična valuta.  Novčići su napravljeni od mješavine srebra i zlata, a na njima su bile utisnute slike koje su služile kao apoeni.

Lidijina valuta je pomogla zemlji da poveća unutrašnje i spoljne trgovinske sisteme čineći je jednim od najbogatijih carstava  u Maloj Aziji.  Danas kada se kaže „bogat kao krez“, u stvari se misli na posljednjeg lidijskog kralja koji je iskovao prvi zlatnik.

Prelazak na papirnu valutu

Kineska dinastija Yuan je prešla sa kovanica na papirni novac 1260. godine. U vrijeme kada je Marko Polo, venecijanski trgovac, istraživač i pisac koji je putovao kroz Aziju duž puta svile posjetio Kinu, otprilike 1271. godine, kineski car je već dobro upravljao novcem i njegovim raznim denominacijama.

U to vrijeme, dijelovi Evrope su i dalje koristili metalne kovanice kao jedini oblik valute sve do 16. vijeka. Kolonijalne akvizicije novih teritorija putem evropskih osvajanja omogućile su nove izvore plemenitih metala pa su na taj način omogućile evropskim nacijama da proizvode veću količinu novca.

Banke su na kraju počele koristiti vrijednosne papire za one koji pozajmljuju i one koji polažu novac da ih nose umjesto metalnih novčića.  Ove novčanice su se u bilo kojem trenutku mogle odnijeti u banku i zamijeniti za njihovu nominalnu vrijednost u metalnim (srebrnim ili zlatnim kovanicama). Taj novac se mogao koristiti za kupovinu roba i usluga i na taj način je funkcionisala valuta, slično kao i danas, samo što su novčanice izdavala privatna lica i banke, a ne vlade koje su danas odgovorne za izdavanje valuta.

Prvu papirnu valutu koju su izdale evropske vlade, zapravo su izdale njihove kolonijalne vlade u Sjevernoj Americi  pošto su isporuke između Evrope i sjevernoameričkih kolonija trajale dugo, kolonije su često ostajale bez gotovine.

I tako je sve počelo.

Prelazak na papirni novac u Evropi je povećao količinu međunarodne trgovine koja se potencijalno mogla dogoditi. Banke i vladajuće klase su počele da kupuju valute od drugih nacija i na taj način su stvorile prvo tržište valuta. Stabilnost određene monarhije ili vlade uticala je na vrijednost valute te zemlje, a samim tim i na sposobnost te zemlje da trguje na međunarodnom tržištu.

Konkurencija između zemalja često je dovodila do valutnih ratova gdje bi konkurentske zemlje pokušavale promijeniti vrijednost valute konkurenata tako što bi je povećavale i neprijateljsku robu činile preskupom.

Od toga stigli smo do mobilnog bankarstva, pklaćanja karticama i otiskom prsta pa sve do virtuelne valute.  Kako god okrenete, novac dugi niz vijekova diktira stanje na planeti. I to je tako.